Misli 2

MISLI 2

1. Ti misliš, prijatelju, da je moje Htijenje samo čežnja jednog čovjeka za Ljubavlju i Istinom. Ali to je, prijatelju, i žudnja jedne duše za Ljepotom pjesme i slike.

2. Priznajmo hrabro, istina je prava, od mašte manja je java.

3. Ako dvije zvijezde u Svemiru istovremeno puknu, nama će se činiti da je prije pukla ona koja nam je bliža jer će svjetlost njene eksplozije do nas prije stići. Zamislite, tako, da se u Svemiru SVE događa istovremeno.

4. Postoje li uopće zvijezde, ako nema onoga tko ih promatra?

5. Ako vidite hologramsku projekciju, mislit ćete da to je stvarnost.

6. Što je, u biti, stvarnost? Jer naši snovi, naša mašta – to je isto stvarnost.

7. Nakon svih naših bezbrojnih ostvarenja, teško je odrediti što je proteklo izravno iz snova, a što je proizvod mašte, inspiracije ili dubljih promišljanja.

8. Mnogo toga u nama čuči godinama i strpljivo čeka da iskoči u materijalni Svijet.

9. Stvarnost i snovi pretapaju se poput dana i noći; tu nema čvrste granice.

10. Čovjek nije samo svjesnost, misao, volja… čovjek je i san: Freudova podsvijest i potiskivanje želja, ili Jungova kolektivna nadsvijest i utjecaj Božanstva.

11. Svatko bi trebao razvijati SEBE i kroz maštu stvoriti nešto novo; da se pojavi još jedna zvjezdica u ogromnom klobuku Stvaranja.

12. Znati ćeš kada nešto izazove pravi treptaj u tvom Nutarnjem šarenilu.

13. I zvijezda daleka što titra mijenja sebe i ONO oko sebe. Tako i titraj našeg abdominalnog mozga mijenja nas i uči nas što nam je činiti.

14. Pričam o Svemiru, o tisućama, milijunima… jer i mi smo – Milijuni.

15. U snu, ponekad, tijelo nam biva sve teže i teže; kao da nas odozgo pritišće neka ogromna sila. I vuče nas k sebi, u javi, sila gravitacije, sila jednog centra. Mudro bi bilo znati kako, ako zatreba, spriječiti utjecaj te sile. Tada bismo s lakoćom pokretali teške predmete i mogli bismo lebdjeti. Ali; ne uvijek lebdjeti.

16. Snažna je poluga, ali je njena sestra sila trenja.

17. Oko mene svijetli oker kamena i modrina mora, a iz visine divotu prosipa plavet vedrog neba.

18. I nebo, i kamen, i Ljubavi PLAMEN.

19. Riskirati život za drugoga; to je svetinja, to je najveća Ljubav. U tome je Bog.

20. Rat prođe, a u dušama preživjelih ostaju duboke rane koje sporo zarastaju.

21. Opet sam sanjao velikog crnog psa koji me progoni. Htjedoh se uspeti na bor, ali se nađoh na zvoniku – ispod stoljetnih brončanih zvona.

22. Svi smo, u biti, ponaosob jedna školjka koja živi u svom vlastitom carstvu, i tu se osjećamo kao Bogom jednog malog Univerzuma.

23. Strano tijelo u carstvu školjke – stvara se biser.

24. Ne može ti netko reći: ‘Od sada promatraj Svijet mojim očima!’ Naš Osobni doživljaj jedina je moguća prihvatljiva Istina.

25. Teško ćete upoznati čovjeka koji sam za sebe kaže: ‘Ja nisam dobar čovjek!’

26. Mnogi bježe u Svijet mašte jer tu se osjećaju kao kraljevi. A surova stvarnost pršti unaokolo.

27. Nitko ne voli da ga se kritizira, i svatko bi želio postati netko i nešto.

28. Kada se čovjek oslobodi velikog tereta koji mu je tlačio njegovo mlado biće, osjeća se lagano.

29. Nadajmo se da prigušeni strahovi neće uzrokovati tjeskobne trenutke budućih dana i noći.

30. Osjećat ćete na svojim leđima zbunjene poglede. A što bi drugo i mogli očekivati.

31. Bitno je da se krećete, da vam sandale žurno lupkaju po starom kamenu, da idete svojim putem, da tjerate svoje životne trenutke.

32. Plavet prohladnog ranoproljetnog dana isijava mir na prostranu tratinu brijega.

33. Čekanje nas umara i dovodi u iskušenje naše strpljenje. Pobjeđuje onaj tko je uporniji, tko vjeruje u sama SEBE.

34. Čudno zvuči, ali neki ljudi pobjeđuju sami sebe.

35. Neki mirno stoje uza zid, držeći križeve ispred sebe. A neki s križevima hodaju.

36. Tvrdo drvo križa cvili pod silnim čeličnim prodorom – glava čavla sijeva i živo zvoni.

37. Proljetni pupoljci i cvjetovi izbijaju iz dugog zimskog sivila.

38. Nitko se s lakoćom ne probija kroz kaljužu pličaka i morsko blato.

39. Dok negdje struji ugodan dah renesanse, drugdje se bori za goli opstanak.

40. Poneki otkriju u srednjim godinama a poneki nikada – unutarnje svjetlo u katedrali svoje duše.

41. Poljupci su bezvremeni. U njima je ugoda i blaženstvo.

42. Na cvjetnom brežuljku zelena proljetna trava donosi smiraj, divotu jednog rascvjeta.

43. Kad se ljubimo ma livadi toploj, na baršunu proljetnog izričaja – mi smo u Raju koji je za nas stvoren.

44. Oslobodimo se stega; nek Ljubav slobodno struji, teče… Ljubav sveta.

45. Dok tijela nam se miluju, duše nam se prožimaju.

46. Nek’ Ljubav naša impulse tjera; nek’ se nadaleko čuju naši otkucaji.

47. Svi tražimo zlatni žal, mali kutak Svemira na Otoku od Snova.

48. Brod je taj biće jedno živo, što nas u svoj obgrljaj primi, da nas voli, ljubi, da nam Ljubav posveti.

49. Idemo tamo – gdje Ljubavni zov odredi.

50. Nikad se ne zna koga ćemo sresti iza ugla, a nerijetko se dogodi da se pred nama, kao nekim čudom, stvori osoba o kojoj smo upravo mislili.

51. Uputih se tog sunčanog poslijepodneva u šetnju gradom, ali s jednom namjerom; da sretnem poneku staru prijateljicu. I… zaista: Tri sam sreo!

52. Ako upoznaš djevojku kojoj se roditelji zovu isto kao i tvoji, i koji su isto u horoskopskom znaku, znaj: to nije slučajno. To je jedan veliki ZNAK.

53. Znakove treba znati shvatiti i slijediti ih.

54. Ako koristimo neobične puteve, prilaze, padine, stubišta… na neobično MJESTO ćemo i stići.

55. Svi smo mi u glavnoj ulozi u filmu svog Života.

56. Nije dobro da se braća svađaju zbog nekoga tko im i želi – svađu.

57. Za svoj dom i domovinu treba se hrabro boriti. Nije bitno tko je neprijatelj, već je bitno sačuvati čast.

58. Čudna je naša percepcija stvarnosti, ali znamo da nas najviše boli rana na našoj vlastitoj koži; probod u naše krvavo meso i vruću, ružičastu nutrinu.

59. Svojim očima gledamo, da, upravo tako – oči naše snimaju. To je najbitniji film, to je najveća stvarnost.

60. Ako vam Majka Božja usliši neku molitvu, reći ćete da je svemoguća. A što je s onima koji su poginuli držeći krunicu u ruci?

61. Sve ovisi o tome kako shvaćamo i prihvaćamo vanjske događaje. U tom NAČINU treba tražiti Boga.

62. Može li se rat izbjeći? Gdje je prst Univerzuma? Što to od nas hoće Savršenstvo?

63. Pripovijedajmo svoje Osobno iskustvo, jer u tome je istinska spoznaja.

64. Ipak, najbitnija je kulturna nadogradnja. Jer ako dijete odgajaju vukovi, dijete će vukom i postati. Ako vremenski stroj dijete vrati nekoliko tisuća godina unatrag, zasigurno neće moći otkriti električnu energiju ili stvoriti atomsku bombu.

65. Budimo Ratnici Ideala. Budimo glumci svog vlastitog JA – Osobnog života. U filmu tom – MOJE oko je kamera!

66. Ako on tebe kamenom a ti njega kruhom, onda te više nema. U takovom Svijetu sada živimo. Ali trebamo težiti k tome da se jednom stvore uvjeti za oživotvorenjem apsolutnog oprosta.

67. Doživjeli su mnogi udar mnogo snažnije mase, što nadošla je brzinom svjetlosti. Što li će biti s njihovim uskrsnućem?

68. Onaj tko pobijedi i preživi, o doživljenome će i pripovijedati.

69. Možeš biti doktor znanosti, a da ti jedna obična domaćica s osnovnom školom bude učiteljica života.

70. Ne mogu svi imati pozitivno mišljenje o tebi. Stoga, ako želiš sačuvati svoje JA, moraš pjevati, plesati, igrati se…

71. Pogledajte kućnog ljubimca psa; ništa ne radi a lijepo živi. On je veseo i umiljat.

72. Netko voli mladoga kralja, a netko mladoga vina. Stoga, u pjesmi su bitne riječi, ali je bitnija melodija. I glavno je – pjevati.

73. Ne možete za nekoga reći: ‘Taj je čovjek sreća stoljeća, a stoljeće je tek počelo. Stoljeće treba završiti da bi se to moglo konstatirati. I opet, sve ovisi o tome kako tko prihvaća tu osobu.

74. Svatko od nas ima svoje anđele čuvare. Mogu to biti nama vrlo bliski ljudi, ali i potpuni neznanci.

75. Nemojte imati previše povjerenja u djecu i mladež, jer oni su skloni vragolijama. Mlade treba odgajati sa životnim iskustvom.

76. Svaki čovjek mora ponajprije voljeti sebe da bi Ljubav širio na druge. Svi smo mi, stoga, mali Narcisi.

77. Prijatelj je čovjeku najbolji lijek, no pravog prijatelja nije lako imati.

78. Kada je već unaprijed točno određen oblik djela, nije ugodno prepustiti se zanosu stvaranja.

79. Postoji umjetnički stil bez nerva. I često nam intuicija pomaže da i mi sami ne ostvarimo takovo djelo.

80. Ratnici Istine ne moraju biti samo posebni ljudi koji su afirmirani. To mogu biti i obični ljudi; radnici, vinogradari, stočari, službenici…

81. Svi mi dobrovoljno glumimo u nekom životnom filmu.

82. Silovanje prirode? O, kakvog li apsurda i nekonstruktivnog razvoja povijesti i povijesti umjetnosti.

83. Čovjek se osjeća ponosno kada može riješiti neke zadatke koje drugi ne mogu. Ali pri tom ne bi smio biti tašt, već prvenstveno drugima pomoći.

84. I Bog je bio matematičar. Stoga je matematički dokaz – jedini istinski dokaz. Matematika je primarna ljudska znanost.

85. Svemir i umjetnost su itekako povezani. Matematika i duhovnost ih spajaju.

86. Svima nam se povremeno čini da smo u nekom drugom – paralelnom Svijetu. Ali to i jest neki drugi Svijet!

87. Kada oko sebe osjetimo silnu negativnu energiju i zlonamjerne poglede, povucimo se. To nije kukavički čin, već to je mudar potez.

88. Ako svojim sugovornicima – neistomišljenicima nastojimo silom dokazati svoju istinu, samo ćemo im povrijediti ponos, razdražiti ih i na kraju se s njima posvađati.

89. Nešto nam je bilo suđeno – zapisano. A sada, eto; učinjeno je!

90. Nije lako u vis vinuti se. Ali let, odnosno lebd, sam po sebi tako je jednostavan: Opustiš tijelo, raširiš ruke i noge i prepustiš se strujanju zraka.

91. Smrt kućnog ljubimca itekako boli jer tada umire dio nas. A kada vam umre bliska osoba, bol je ogromna jer ostadosmo bez velikog dijela naše sreće i životne radosti.

92. Svi mi dolazimo iz neke daljine, ali danas je sve relativno.

93. Nekima je najbitnije da se ujutro probude sretni jer žive i postoje, i da potom nekome uljepšaju taj novi dan.

94. Neke stvari nam se u životu dogode kada ih najmanje očekujemo, i ponekad se dogodi nešto što nikada nismo ni
sanjali niti promišljali u dubokoj mašti.

95. Nekima je Bog prva i bezuvjetna Ljubav. Neki zaista pronađu svoj istinski MIR.

96. Bitno je živjeti na određenom PUTU. I da to bude način života, a ne životni cilj.

97. Rijetki postižu potpuno životno ispunjenje.

98. Možeš puzati, hodati, trčati, skakati i plivati, a zavidiš pticama koje svojim krilima lete.

99. U pješčanom plićaku morski pužić ostavlja različite tragove. To može biti i vrlo slično crtežu srca. No, bitno je to primijetiti.

100. Valići se ispod nas mreškaju. Takovi su i valovi oceana kad se gledaju iz visine.

101. Svi uživamo gledajući to sitno valovlje oko nogu. Ali rijetki među nama u njima traže SKLAD – matematičku formulu – RITAM.

102. Svaki taj kamen planina je u malom. Svaki pješčani trag ogroman je sprud.

103. Zamislimo da smo mravi; Taj kamen od metra bio bi nam zaista poput planine, ali vrlo brzo bismo se uspeli.

104. Zamislimo da smo divovi; To ispod nas je čitavi jedan Svijet.

105. U beskraju Svemira i naša je Zemlja jedan kamenčić, zar ne? Ali za nas to je ogroman DOM.

106. Ispod nas materija je vrlo kruta, ali postoji mnogo kruća materija koja bi kroz Zemlju prošla kao metak kroz maslac.

107. U nama je more tišine i brojna jezerca praznina. Ali mi smo tako bučni. Mi smo tako teški i stvarno vidljivi.

108. U blizini i daljini suze teku, ali nas najviše boli vlastiti zub.

109. Vrlo rijetki su oni koji zbog drugih trpe i pate; da bi drugima bilo lakše – a njima samima teže.

110. Na druge gledati s Ljubavlju, ne tražiti im mane nego vrline; u tome je Bog.

111. Ako kažeš: ‘Danas je lijep, sunčan dan’, to je već nametanje svog mišljenja drugima. Jer netko ima alergiju na sunce, netko voli kišu, netko maglu, snijeg…

112. I ovo samo mišljenje o mislima, tjera nas da mislimo.

113. Ljudi su misleća bića, ali ljudi prvenstveno JESU.

114. Kad bih mogao sagledati Svijet u svoj njegovoj stvarnosti, onda to više ne bi bila – MOJA STVARNOST.

115. Ah, vi (mi) hrkači! Tražite pomoć od doktora, a najviše možete sami sebi pomoći.

116. Tko bi se mogao obzirati da ne preplaši neku ptičicu, da ne nagazi nekog mrava, da ne pogleda nekog čovjeka bez osmijeha…

117. Oni koji lako dolaze do kruha teško će vam oprostiti i mrvicu duga.

118. Kiša je smočila Sunce, Mjesec kroz oblake leti, zvijezde nas gledaju… Da li vjerujemo? Da li, zaista, vjerujemo?

119. Ako nećeš vjerovati sam u sebe, kako će onda drugi vjerovati u tebe.

120. Čovjek mora pronaći sreću prvenstveno u sebi samom te je potom širiti i na druge.

121. Nisam savršen, niti bih volio biti savršen.

122. Neki su odgojeni da trpe i pate te ih utjeha nade tjera da postanu sveci.

123. To što sam nekada čuo, pročitao, vidio… zasigurno utječe na ove moje sadašnje misli. Ali puno toga sam i maštao i sanjao, stoga nisam potpuno uvjeren u pravo porijeklo misli.

124. Vrijeme nam ne prolazi uvijek jednako. Jer nije svejedno što radimo, što s nama biva i u kakvom smo stanju. Mi hodamo, letimo, plivamo, sanjamo, jedemo, pijemo, vodimo ljubav, pjevamo, plešemo, čitamo, molimo Boga… Boli nas povremeno zub, hvata nas grč u nozi, težak nam je teret koji nosimo, boli nas odrastanje…

125. Nije lako tjeskobu i gorljivost pretvoriti u staloženost i samozadovoljstvo.

126. Pogledamo se u ogledalo i vidimo – SEBE. Ali ono što vidimo nikada nije isto; što ovisi o mislima s kojim se gledamo.

127. Karakter naših roditelja, koji su puno godina u braku, izgleda, čini ih vizualno sve sličnijima jedno drugome.

128. Ako ste izgledom pola – pola, onda će rodbina majke u vama vidjeti sebe te rodbina oca – isto sebe.

129. Ako bismo htjeli više sličiti na jednog od roditelja ili baku ili djeda; može li ta naša misao utjecati na promjenu našeg fizičkog izgleda.

130. Jedno te isto Sunce u određenom trenutku nekome može biti energično a nekome hladno i zubato.

131. Trebalo bi naučiti promatrati prirodu bez ukorijenjenih predrasuda, mladenačkih strahova, maglenog fluida potištenosti… sa sadašnjim, trenutnim očima. I vidjet ćemo je u većoj Istini.

132. Otiđoh u nemirnu noć, a ne poslušah prognozu; I jako sam pokisao, i prehladio se.

133. Nije lako naučiti kako poštivati tuđi sustav vrijednosti.

134. Ljudi su u biti vrlo sebični i većina nije ni svjesna činjenice da ta sebičnost smeta bližnjima.

135. Svakome se mogu iznenada i neočekivano pojaviti sablasti prošlosti; u obliku neke osobe ili događaja.

136. Kada nam se čini da imamo potpunu kontrolu nad svime u svom Okruženju i da sami upravljamo svojim životom, može nam se dogoditi bolni preokret. Što tada učiniti? Nastojati sačuvati prisebnost i racio.

137. Kroz život trebamo koristiti razum, ali je vrlo važna i konstruktivna strast – taj impuls dubine.

138. Što to, u biti, znači – zaljubiti se? Pustiti LJUBAV u sebe kroz svoje oči ( i, ili uši), i blagošću i dobrotom LJUBAV uzvratiti.

139. Apsolutni mir treba tražiti u sebi, odnosno treba nastojati biti na tom putu, na putovanju k centru.

140. Koliko često jedno gledamo a drugo vidimo, ne slušamo ili ne čujemo… Mi, u biti, živimo u svom Svijetu.

141. Čovjek je biće od mašte. Mašta nas stvara.

142. U nama postoje ukorijenjene ideje; do vrlo velike daljine u prošlost i do vrlo velike dubine spoznaje.

143. Često se iznenadimo kada uvidimo da je netko vrlo davno imao iste ideje.

144. Odgoj i obrazovanje otvaraju vrata k spoznaji. Intuicija nas vodi preko praga.

145. Bitno je stvarati – ostvarivati Sebe, kroz KREACIJU slaviti radost života.

146. Moramo dopustiti neiscrpnoj mašti da se obogaćena znanjem ispolji, da pronađe put od nas samih – slobodnih jedinki Svijeta – ka svima drugima.

147. Mašta (imaginacija, fantazija) je važnija od znanja jer otvara beskrajno dubok zdenac čovječjeg potencijala.

148. Ono što sada postoji u našoj mašti, ima veliku priliku za postati stvarnošću u budućnosti.

149. Mašta je jedan paralelan Svijet kroz koji se realizira ljudska žudnja i Htijenje.

150. Kroz maštu se čovječanstvo oživotvoruje, stvara se kulturna nadogradnja bez koje bi čovjek bio bliži životinjskim opažanjima i tada ne bi mogao spoznavati Istinu.

151. I majmun vidi kako jabuka pada sa stabla, ali on nikako ne može dokučiti zbog čega se to događa.

152. Ne živi čovjek samo da bi zadovoljio svoja desetmetarska crijeva i seksualne nagone. Čovjek je uzvišeno biće koje djeluje u materijalnom okruženju, ali se i stapa sa Srcem Svijeta.

153. Novi je Svijet poput jedne nadrealne slike gdje su dijelovi itekako realni, ali uz pomoć inspiracije i intuicije satkani su u novonastali metafizički prizor.

154. Svaka riječ, rečenica i priča oživotvoreni su simbolima; dobro nam znanim slovima i drugim oznakama. U govoru i pisanju uvijek se koriste mnoge stare fraze, izrazi, citati… jer nitko od nas nije prvi. Ali ono što svom tom zbiru simbola daje ljepotu i svrhu jest SMISAO.

155. Čovjek, kao pojedinac, izražava svoje osjećaje i zaigranost duha te tako drugima prenosi ideje, misli i spoznaje. Tako smo satkali Čovječanstvo.

156. Mnogi od nas noću podižu pogled u zvjezdano nebo, iščekujući neki Znak.

157. Svatko se boji boli, neizvjesnosti i, u konačnosti, smrti. Taj urođeni ljuski strah pred nepoznatim, pred agonijom i ništavilom, većini ljudi je mnogo jači od utjehe vjere.

158. Da je čovjek besmrtan, onda religija ne bi ni postojala.

159. Narod zna da voli živjeti bez obzira na ovozemaljske jade, da ima pravo na žudnju i htijenje, a što se tiče nadgrobnog života i dolaska Kraljevstva Božjeg na Zemlju, nitko ne može sa sigurnošću ustvrditi o čemu se tu točno radi.

160. Uvijek će biti poplava, potresa, požara, erupcija vulkana… Kugla zemaljska je tako građena i to ne bi smjelo imati nikakve veze s Bogom i vjerom.

161. Godine prolaze u svom ritmu, a Svijet i dalje postoji.

162. Svatko uživa u mladosti i zdravlju, i svakome se ljepota rodnog kraja prožima s njegovom nutarnjom ljepotom i ljubavnim zanosom.

163. Ponekad treba prijeći brojna brda i planine, šume, potoke i rijeke.

164. Tuga snažno razdire mlado osjetljivo tijelo te ono može venuti poput cvijeta.

165. Ako normalno Sunce djeluje hladno a priroda potpuno bezbojno, ako slušamo a ne čujemo, i crni Nutarnji Svijet preplavljuje nam biće; treba hitno tražiti pomoć.

166. Sve velike romantične ljubavi imaju za posljedicu tragičan završetak Ovozemaljskog života, no o tome se priča stoljećima.

167. Poneke osobe koje upoznamo čine nam se odmah tako bliske; kao da se znamo čitavi život. A neke znamo čitavi život a djeluju nam tako strano.

168. Na druge gledamo kroz svoje misli pa čak i predrasude. I nerijetko se iznenadimo s kojim sve poznanicima možemo postati dobri prijatelji.

169. Ako se dobro osjećamo prilikom šetnje, susretat ćemo ljude koji u našim očima isto djeluju sretno.

170. Ljubav na prvi pogled, na prvu izgovorenu riječ, na prvi dodir; tada se i šapat usnulog zraka, što struji među starim zdanjima, uvjeri u postojanje vječne Ljubavi.

171. Kada potpuno otvorimo svoje srodne duše i pustimo da ih zanosno stapanje što ječi od davnina spoji – dobit ćemo Jedinstvo dvaju bića.

172. Dođe vrijeme za slavljeničke udare topova, da narod lebdi u opijenosti zbog pobjede, da psi zbunjeno laju, a grimizno cvijeće svojim mirisom opija i u daljini probuđene vile.

173. Izvori vode, morske stijene, pješčani sprudovi, vinogradi, borove šume… svi ti prijetvori od davnina samo su žudnje ljudskih duša za stapanjem.

174. Ako je obitelj religiozna, onda nakon blagoslova polja može mirne duše iščekivati plodnu godinu.

175. Protiv štakora se treba boriti: tvrdim kolcima, bakljama, psima… Jer ako im popuštamo, oni će nam sve više smetati.

176. Energija iz mladih ljudi pršti na sve strane i tu snagu treba usmjeriti ka budućnosti.

177. Gotovo zvuči nevjerojatno; ali ponekad iz tmurnog oblaka umjesto tuče ili kiše mogu padati pravi dolari.

178. U proljeće ugodno je toplo, dan biva sve duži, putujući ka solsticiju, ptice naveliko cvrkuću tražeći partnere, ruže iz pupova idu u rascvjet…

179. I starci mogu doživjeti veliku slavu. Takovi još od mladenačkih dana podsvijesno ćute da će ih Ljubav prema određenom poslu nekamo odvesti.

180. Čovjek, dokle god je živ – nije završio svoj Posao na Zemlji.

181. Kada čovjek da zavjet, njegova trpnja i molitva daju mu ogromnu snagu da ustraje na svom putu.

182. Bez molitve i razgovora sa Svevišnjim isto se mogu dogoditi pozitivne promjene. Ali svatko prvenstveno živi svoj život, svatko je sebi CENTAR, i djelujući iz toga prema van nastoji pomoći i svojim bližnjima.

183. Nerijetko obični, mali čovjek postane heroj – živa legenda. Za to je potrebna velika hrabrost i vjera u samoga sebe.

184. Plovimo morem lagano, promatrajući ga širom otvorenih očiju i slušajući gotovo cijelim svojim bićem prirodu oko sebe.

185. Ako se pojavi neka morska neman koja nam želi nauditi, moramo se hrabro boriti i pobjedom osloboditi mnoge ribare od straha.

186. Netko voli odlaziti na more, a netko u more.

187. Ljudi se s vremenom mijenjaju, ali njihova bit ili karakter ostaju isti. Netko je po prirodi sangvinik, a netko melankonik.

188. Moramo se boriti protiv zavisti koja nam truje srce.

189. I srce, izgleda, ima svoju memoriju.

190. Svi smo mi mali, a opet, tako smo veliki – gorostasi smo.

191. U glavi se može vrzmati veliko otkriće, ali rijetki ga oslobode. I rezultat se na kraju pokaže tako jednostavnim.

192. Nije životna svrha nešto otkriti pa na tome stati; bitno je biti na tom putu, postati i ostati šetač.

193. Pustimo da nam kroz oči u dubinu bića ulazi ljepota sutona – tog novog smiraja, i da se miješa s našim Nutarnjim šarenilom.

194. Rijetki mudraci umiru stojećki. I tako, kad umre; stoji poput spomenika, s otvorenim očima koje gledaju u daljinu, dok njegovo filozofsko srce više ne kuca.

195. Svatko od nas ima neku tajnu s kojom će otići u daljinu – u neku nepoznatu stvarnost.

196. Vrtlar mora imati zlatne ruke za rad s nježnim biljkama, jer i ove vrste živih bića imaju neku vrstu duše i snažno osjećaju, premda to ne mogu pokazati.

197. U koga će se narcis zaljubiti, nego u sama sebe.

198. On je Glasnik Ljubavi; Njegovo je Novo sutra. Otišao je tragom svoje trajne tajne – naizgled u nepovrat.

199. Ponajprije moramo istinski voljeti SAMA SEBE, pa tek onda tu Ljubav širiti i na druge.

200. Ne može se čovjek preko noći promijeniti u anđeosko biće. I premda se čovijek mijenja, upitno je da li ikada može postati anđeo.

201. Žuti narcis izvuće sam sebe iz dobro učvršćene pozicije, poljubi, konačno, svoj odraz u moru, i otputuje prema žutilu na horizontu.

202. Svakome jednom u životu dođe Dobra vila iz Dobre doline da mu ispuni neku želju. I tada je vrlo bitno – što poželjeti, jer lako možemo ostati siromahi ko što smo i bili: siromahi u imanju ili siromahi duhom.

203. Ne uči magarca pjevati, jer gubiš sate i gnjaviš magarca.

204. Obiteljsko blago može za tren nestati; ko da ga prospeš u brzu muljevitu rijeku.

205. Nerijetko nam se čini da gledamo snimanje filma, a mi, u stvari, gledamo realni život.

206. Za solsticija su dan i noć jednaki, ali nije svejedno je li to uslijedilo nakon hladne zime ili toplog ljeta.

207. Kada se nalazimo u određenoj situaciji, nije svejedno kako smo došli do te situacije.

208. Mnogi od nas žive u svom filmu, ali ne znamo da imamo mnogobrojnu publiku.

209. Onaj snažni, maskirani, podigne visoko u zrak željezni bat, napravi brzi trzaj i ubi čovjeka u bijelom kao magarca.

210. Treba nastojati razumijeti riječi što nam ih šapne mučenik.

211. Onaj tko cijelu svoju prošlost drži zakopanu u dubokom zakutku svijesti, kad-tad će mu izići.

212. Poneki uživaju u patnji drugih, a voljeti plašiti djecu zaista je ludost.

213. Postoje neka mjesta; kuće, parkovi, zaljevi, brda… koja je poželjno zaobići u širokom luku.

214. Ako vas kroz život prate nesreće, trebate to stoički podnositi. I znajte; svatko ima neželjenih događaja.

215. Ponekad je zlo teško izbjeći, ali se mogu ublažiti njegove posljedice. Stoga moramo paziti kako se ponašamo i što radimo.

216. U daljini se čuji bubnjevi i divlji poklici. Približava se avet rata. Što učiniti? Boriti se. Braniti se.

217. Raja u tom Svemiru ima, ali u ljudskoj mašti. Budući da ono što je u mašti postoji ili će postojati; Raj postoji.

218. Nismo svi jednako snažni; netko je građen od jelovine, a netko od hrastovine. Isto važi i za snagu duha.

219. Svi u sebi imamo nekog blizanca duha, koji djeluje na naše nesvijesne postupke.

220. Spojiti likovnu umjetnost, matematiku, filozofiju, glazbu, književnost… u jedinstveno djelo; i dobiti HARMONIJU.

221. Kada nešto stvaramo s nadahnućem, čini nam se kao da radimo nešto što je normalno, nešto što jednostavno dolazi samo po sebi. No nakon nekog vremena, gdje može proći i nekoliko desetljeća pa i čitavi život, uvidimo što je to nadahnuće.

222. Ako maleno dijete lijepo crta ili pjeva, ono će to uvidjeti tek kad postane svjesno sama sebe.

223. Školovanje i odgoj djece? Da, vrlo mudro i stručno jer: Čovjek nije predodređen rođenjem, čovjek se stvara – OSTVARUJE kroz život.

224. Prvih petnaest godina života najbitnije je u stvaranju emocija.

225. Na to – tko smo i što smo ne djeluju samo geni, već jednako i OKRUŽENJE odnosno životne okolnosti.

226. Postoji li probuđeno znanje? Da, usudio bih se reći.

227. Ako je ratnik u životu napravio brojna hrabra djela, reći će se da je imao veliku sreću, ali to mu je bilo i suđeno.

228. Netko pogiba od prvog metka, a netko preživi stotine rizičnih situacija. O čemu se tu radi? Postoji li Viša
Sila koja pojedince čuva? Ili čuvamo sami sebe, ne znajući na koji način.

229. Onaj tko pobijedi ima prevlast te se gubitnik mora vladati prema njegovim pravilima.

230. Promatrači gledaju i bilježe.

231. Borbeni urlik, bujica adrenalina, mržnja, bijes, ludilo… U krugu smrti! Da, sve je tu u krugu smrti.

232. Tko je pobjednik? Smrt je pobjednik!

233. Koračam znatiželjno tom dragom obalom svojih peripatetija.

234. Ruže će jednom izvirati jedna za drugom, kao da ih morska utroba neumorno rađa.

235. Nakon oluje i burnih dana pretrage, nastojimo se smiriti uz obalu.

236. Sada smo tu, SRETNI ŠTO JESMO! U Idili svoga Okruženja, u iščekivanju dobrih mijena, u potrazi za snažnim doživljajem i dubokom inspiracijom.

237. O, blagoslovljeni oni kojima Bog podari struju svoga duha; da im ideje nove uz pomoć muza zanosno mislima lete.

238. O, blagoslovljeni umjetnici koji se strasti podaju i umoru nikako ne dozvoljavaju da im hrabrost oduzme.

239. Raskoš boja utapa se u more; planina u daljini, planina u moru. Odraz taj, odsjev slike naših dvojbi, pogled u Zrcalo Istine i staro, vječno pitanje: REFLEKS!? Da ili ne.

240. Čovjek spava. Poput baterije skuplja energiju, da bi opet blicnuo u danjem svjetlu.

241. Naizgled savršeno biće stiže sa starog izvora, gdje su mnogi prije nas krijepili umorno tijelo.

242. Svatko povremeno osjeća strujanje vruće krvi, Živost svih svojih stanica i energiju Inspiracije.

243. Ako se za nekoga kaže da voli žene, to ne znači da voli pola čovječanstva. Voljeti žene znači – prepuštati se strasti za ljepšim spolom.

244. Nekim ljudima je, izgleda, suđeno da žive sami – bez partnera.

245. Svi tražimo neku utjehu; u alkoholu, u prekomjernom radu, u društvenim aktivnostima, u vjeri…

246. Čovjek se, kao pojedinac, mijenja, a da li se pri tom razvija – to bi trebali drugi ocijeniti i vrijeme pokazati.

247. Istina je jedna i jedinstvena, ali je svatko gleda na svoj način, svatko svojim očima promatra Svijet.

248. Čovjek je postao rob tehnike, svugdje uokolo ratovi, po Svijetu ima puno gladi, čovjek je postao hladan, izopaćen, himben, nemilosrdan, nesolidaran. Ovaj Svijet, izgleda, žuri ka propasti.

249. Čovjeku je urođeno da teži k napretku, razvoju, usavršavanju… Ali znajne bi trebalo biti konstruktivno.

250. Postoje mnogi sretni ljudi na kugli zemaljskoj, i većina njih živi izvan dosega moderne civilizacije. Zadovoljni su s onim što imaju i sretni su jer ne znaju za bolje.

251. Bilo bi lijepo, zaista, da Sunce oko Zemlje kruži stvarno a ne samo prividno, i da je Zemlja u centru Svemira; onda bi nam dragi Bog mogao posvetiti više pažnje.

252. Već stoljećima se govori – znanje je moć, ali priznajmo hrabro: NEZNANJE JE MOĆ! Neznanje život čini ljepšim, stišava ego, smiruje Natčovjeka u nama, tjera nas na igru, gasi žeđ za moći, utažava glad za spoznajom. Mnogi sklapaju oči pred istinom i radije žive u neznanju sretni, nego u znanju – tužni. U neznanju je blaženstvo.

253. Mnogi ne priznaju znanje sveg mudrog čovječanstva, ono koje je bilo, ono koje je sada i ono koje će biti. Zatvoreni su u tom svom sićušnom Svijetu, u kojemu su kraljevi mudrosti.

254. Dok plivam ja sam samo jedna plutajuća mrvica što snagom volje kreće se, al’ za sebe: JA SAM JEDAN ČITAVI SVIJET – u moru tom zemaljskom.

255. Plavi se plavo – nebeski plavo. Na misao me tjera – o divoti plavog planeta, o trenu ovom od moga postojanja što ljepotom me usreći, o slobodi trzaja, disaja, o raskoši dana.

256. Bijeli oblačci u daljini lebde, mijenom svojih oblika mame radoznale poglede. I oni, upravo, uče nas jasno, ali njihove poruke shvatiti treba: Život je prolazan. Život je Igra!

257. Ritam energičnih udara i maglica plave kontemplacije; aktivnost tijela itekako pogoduje im i tako ostvaruje jednu svoju svrhu.

258. Mi smo ljudi; od krvi smo i mesa. Nagon nas tjera da se množimo. Ali nagon nas tjera i da stapamo tijela te da tako i duše milujemo.

259. Ljubav nam žilama struji, ali ona se ogleda kroz više faza. Postoji posebna Ljubav; ona koja je uzvišena i Božanska. Ona kojoj ne trebaju ljudske tekućine i sokovi.

260. Kada bi ona, koja je u našoj percepciji Boginja, s nama – običnim smrtnicima stupila u seksualni odnos, onda više ne bi bila to što jest: Ona koju obožavamo – Boginja!

261. Oblaci nam često prikazuju razne figure, u pokretu – naravno, ali gledajući ih ne vidimo svi isto. Neki ih uopće i ne gledaju.

262. Crveno Sunce uporno se približava horizontu te užarena kugla počinje pržiti more, zar ne?

263. Možda će jednoga dana oblaci svojom igrom pričati priče.

264. Ako na ulici sretneš jednu djevojku, među brojnim drugim šetačima, tebi će možda biti lijepa, ali neće se svakom svidjeti. Netko je neće ni primijetiti.

265. I ptice poneke znaju ponešto pričati, ali u matematici – vrlo su slabe.

266. Umjetnik može biti u stvaralačkoj krizi, ali on je i dalje umjetnik.

267. Govore mnogi da slika vrijedi tisuću riječi. Ali i određeni sklop riječi može se pretočiti u tisuću slika.

268. Svatko kroz život nastoji pronaći neki (svoj) Lapis filozoforum.

269. Kad je maskenbal ljudi se skrivaju i oslobađaju, ali kroz život svi nosimo određenu masku.

270. Psiholozi govore kako postoje dvije mogućnosti: ‘Ili se bori ili bježi.’ Međutim, postoji i treća mogućnost – paraliza.

271. Preko svojih osjetila shvaćamo okolinu i prihvaćamo je kao potpunu realnost, premda je ona, u stvari, puno drugačija.

272. O, da; čudan je ispis samoće.

273. Ne stvaraju se djela samo za sebe, već da bi ih netko vidio, čuo, opipao, omirisao.

274. Umjetnici su posebni jer imaju dar talenta, ali da bi ostvarili Sami Sebe moraju puno raditi, biti uporni i imati malo sreće u životu.

275. U dramaturškom razvoju kompozicije realnost se isprepleće s fantastikom i snovima te se na taj način stvara jedan zaista poseban Svijet – pun magije i nadrealnih prizora.

276. Svaki umjetnik bi trebao za sebe razviti prepoznatljiv stil, ali, u biti, i svaki je čovjek kao pojedinac poseban – drugačiji od drugih.

277. Nisam ni prvi niti sam zadnji na toj ogromnoj livadi čovječje Kreacije. Ali i moj Cvijet, ćutim, cvjeta, i nadam se da će svojim mirisom privući određeni broj znatiželjnika i ljubitelja umjetničkog stanja duha.

278. Realne sam slike prožeo svojom Nutrinom i stvorio, nadam se, vlastiti likovni izričaj.

279. Netko spomenike podiže, a netko te iste ruši. No spomenici ljudskog duha vječni su.

280. Zamislite ogromnog cvrčka – poput odraslog čovjeka, i da se prikači na vrh ( piramidu) zvonika.

281. Silan je zov prirode i nagon za reprodukcijom.

282. Ako sklapamo oči pred istinom, i tu istinu čak i negiramo; onda živimo u laži i samim time i druge lažemo.

283. U vrućoj ljetnoj noći duše vape za tjelesnim užicima.

284. Čovjek vrlo dobro pamti lica – ta divna ljudska lica.

285. Čovjek stvara stvarnost.

286. Da nije sanjara, mnogo toga ne bi postojalo u stvarnom Svijetu.

287. Netko dobije inspiraciju i stvori djelo te to djelo opet nekoga inspirira.

288. Često susrećemo starce koji djeluju svježe i smireno.

289. Svijet snova – to je Mala smrt.

290. Da nije snova, tko zna kada i kako bismo sreli svoje pokojne.

291. Tko poštiva svoje korijene, starinu, prošlost Okruženja iz kojeg je iznikao, taj kroz to budućnost sniva.

292. Novi dom će odisati svojim davnim vremenima.

293. Oni, koji će biti programirani, dovesti će konvoj pridošlica na našu djedovinu.

294. Mi smo sada u dubokoj budućnosti iz mašte naših predaka, ali naša nastojanja putuju još i dalje.

295. Ne prihvaća svatko jednako novotarije. Mnogi ih se groze i žive po starom.

296. Sada se po Svijetu masovno prodaje voda za piće. Što li će se sve prodavati u budućnosti?

297. Budućnost je predvidiva na osnovi dosadašnjih iskustava. No može se dogoditi nešto neočekivano – vrlo, vrlo čudnovato.

298. O Sunca do Sunca. Pogled, i jedan čitavi (naš) Svijet.

299. Bez rizika nema napretka, jer onaj tko voli živjeti u sigurnosti bez velikih stresova, stajati će na mjestu.

300. Postoji i duhovni rizik; upustiti se u nešto sasvim novo, drugima (u početku) neprihvatljivo, mnogima nezamislivo.

301. Što to znači, u biti, biti ispred svog vremena? Znači: biti vizionar, slušati prvenstveno sebe (svoju intuiciju) i masama ukazati promjene.

302. Znati osluškivati; šetati SADA bos na plaži, dok nam pijesak miluje tabane i zalazi među prste, a lagodni burin donosi miris mora i glas planine.

303. Vidjeti (u mislima) lokomotivu na moru: to je maštovita inspiracija, ali željeti to i ostvariti – to je već realna budućnost.

304. Čini se često da i sam Bog spava, gledajući negdje od Visina ovu usnulost i utrnuće Svijeta.

305. Na kraju ovog ludog tunela trebalo bi biti svjetlo, a do njega vodi nas NADA; i ovaj SAN OD ŽIVOTA brzo će proći sam od sebe.

306. U tuđim očima sanjari žive u svijetu mašte, nestvarni su, odsutni, luduju, podaju se tlapnjama… Ali za sanjare to je prava stvarnost.

307. Oni, koji štuju samo novac i druga materijalna sredstva, oni, koji tvrde da su realisti – a u stvari su pesimisti, oni, koji ne priznaju nikakvu duhovnu nadogradnju i Ideale ovoga Svijeta… Oni, zaspat će u čuđenju.

308. Mnogi kroz život žure i previše rade. Postaju himbeni, pakosni, ovisni, otuđeni… Ne mogu niti ne žele sagledati situaciju u kojoj se nalaze.

309. Pogledajte GRAD OD SNOVA! Niti ih jutro razbudi, niti ptice, niti zvona.

310. Podivljali galebovi napadaju ljude, lude ribe same skaču u čamce, domaće se mačke neprestano pare, pomahnitale svinje obožavaju noćno kupanje i jedu samo svinjetinu, cvrčci cvrče samo noću, psi pjevaju i jedu ribe, vrane govore proročanstva, konji imaju danonoćne erekcije… Gdje je to? U nama, normalno.

311. Onima, koji obijesno muče magarca; magarac će se narugati.

312. Kazna Božja? Ah. Zašto bi Bog kažnjavao ljude? Zakonska kazna? Da. Jer ljudstvu treba zakon i red, a ne anarhija.

313. Putovanje od drva do plastike; toliko je puno vremena trebalo, a sad – plastika može puknuti.

314. Afirmacija: ogromna energija, volja i čežnja za uspjehom.

315. Premda svi znaju da postoje samozatajni, izrazito talentirani umjetnici, narod ljubi poznate.

316. Magična morska vrata; Čemu služe? Pa, normalno – da se kroz njih prođe i doživi magično iskustvo.

317. Ako umjetnik napravi neki trik ili nešto što drugi ne razumiju – može postati čarobnjakom.

318. Inspiracija: Duh se potpuno razigra te ideje polete.

319. Ponekad ćutimo posebno ispunjenje; kao da to nije jedna od onih brojnih šetnji gdje svoje misli stapamo s vidljivom prirodom. Tada nam BOŽANSKA RADOST potpuno ispuni biće.

320. Reći moru: ‘Dobar dan!’ sasvim je jednostavno, i to može svatko. Ali ako more nekom pojedincu isto tako odgovori; taj je čovjek zaista poseban.

321. Neobične stvari događaju se uglavnom kada ih ne očekujemo, te rijetki među nama duboko u sebi ćute veliku MIJENU.

322. Postoji sinkronicitet i vremensko podudaranje događaja. Sve ima svoj razlog i vrijeme svojim odmakom pokazuje Bit.

323. Nemojmo se u ničemu previše žuriti i hrliti ka Istini, jer život je SADA, ovdje, tu.

324. Biti sanjar, romantičar, idealist: Nastojati oživotvoriti svoje čežnje, htijenja, nastojanja.

325. U snu sanjati, iz sna u san sebe dati, svojim snovima stvarni život prelijevati i sve to skupa stapati.

326. Užarena kugla u daljini prži more, dok u nama plamti vatra žudnje.

327. Sjetite se svojih erotskih maštanja, kada ste kao dječaci obline lopte htjeli zamijeniti zrelim ženskim grudima. Jer i sada ste djeca velika koja Ljubav traže.

328. Na pješčanoj plaži zrnaca pijeska ima bezbroj, ali opet puno, puno manje nego zvijezda u Svemiru.

329. Stvar je odluke; nastojati zapečatiti prošlost te s velikom radošću i poletom krenuti u neizvjesnu budućnost.

330. Slavlje opušta, slavlje liječi, ali ipak troši silnu energiju.

331. Nije lako odbaciti sve slike i primisli te se prepustiti ćuvstvu svoga tijela, svojoj svjesnosti kako JESMO, tu i sada.

332. Um lebdi tijelom – svojim beskonačnim Nutarnjim šarenilom.

333. Žućkasta svjetlost u plavičastom tunelu poput magneta privlači um.

334. Savladati strah – taj ukorijenjeni ljudski strah od putovanja u nešto potpuno novo, nikad doživljeno.

335. Prazan prostor – bez vremena, s nekim neodređenim bojama i svjetlom; vrlo je teško doživjeti.

336. Orgazam! To je najljepša ugoda koju ljudsko tijelo uopće može doživjeti. To je jedno blaženo ili Božansko stanje.

337. Zamislite da orgazam traje konstantno, da ste minutama u tom vrhuncu, dvadeset minuta čak. Čitavo tijelo postaje jedna trepteća točka, točka u koju se slila silna energija. Vrijeme je tada neodređeno.

338. Kada smo sretni sve stanice našeg tijela pjevaju, ali mi to ne čujemo.

339. Livadi toj kraja nema; ona je poput beskrajnog zelenog mora prošaranog raznim bojama cvijeća, gdje je svaki taj cvijet kao šarena kaplja vode, što prosijana žućkastom svjetlošću od Nebesa diše i igra se.

340. Kako se uzvisiti i lebdjeti ponad rajskih boja? Ponajprije se moramo osnažiti mirisom osunčanih latica.

341. Intezivan prasak razlijeva se među preponama, preko kičme do tjemena. Doživjeti orgazam uz pomoć tehnologije – to već postoji među nama.

342. Iz sna je lako izići, ali u taj isti san nije lako ponovno ući.

343. Osjetiti zamah svojih krila; skinuti teret sa leđa.

344. Sukobi zbog prevlasti u oblaku; Da, i toga ima.

346. Nitko točno ne zna što je prava stvarnost; gdje je granica sna, jave i mašte.

347. Možda smo i mi „sanjani“, dakle nas netko drugi sanja.

348. Sada, kada znaš tko si i što si, i što želiš, najvažnije ti je jesti jer će ti inače pozliti.

349. Mnoge poznate svjetske ličnosti i likovi jahali su magarca. Stoga, ovu životinju treba poštivati.

350. Teret je teret, ma kakav on bio!

351. Na ljude treba gledati prema dobrim djelima, a ne u svakome ponaosob tražiti mane i slabosti.

352. Dobrota može biti lažna jer; mnogi samo sebe gledaju.

353. Ponekad se osjećamo kao da smo dobili nadahnuće, i čini nam se da moramo ispuniti ono što je izmaštano u nečijoj glavi.

354. Stići u Muzej velikana prošlosti nije teško, ali nije lako odrediti tko je to, za nas, velikan prošlosti.

355. Svatko traži pažnju, svatko voli da ga se sluša.

356. HOLOGRAM COMPANY. Dobro nam došli! Evo, već piše.

357. Svijet su mijenjali utjecajni ljudi.

358. Prošla realnost – ta činjenica traži čistu potvrdu.

359. Postoje mnoga čudesa koja su nastala davno prije nas, od kojih sada imamo velike ostatke i tragove, ali mnogo je toga još nejasno i zagonetno.

360. Znati ono što je bilo i to što je sada – stvaramo SLIJED. Ali budućnost je nemoguće točno predvidjeti jer uvijek se događaju posebni događaji.

361. Bez obzira na cikluse i intervale; sve se kreće, sve naprijed ide.

362. Do spoznaje se dolazi razmišljanjem, ali i intuicijom. I pri tom je jako bitno – kakovo predznanje ima određena osoba.

363. Nerijetko sadašnja znanost nastoji dokazati upravo ono do čega su nekada davno velikani dolazili kroz NADAHNUĆE.

364. Trokut nacrtamo i tako ga ostvarimo – da djeluje nekom svojom svrhom.

365. Istina je visoko i duboko, kroz nas djeluje i s našom percepcijom se ostvaruje.

366. Davno već pisano je o Duši Svijeta, no bitno je kako tko gleda na to stapanje ili tkanje.

367. Gordi ratnici silaze s planine i, ipak, na kraju traže Ljubav – životnu družicu.

368. Velik je Mjesec rumeni što nam noću sjaji, al’ je veće Sunce što nas danju grije.

369. Bitno je za ženu – biti lijepa, ali i biti pametna i u duši dobra.

370. Stare, dobe priče: Starci se u djetinjstvo vraćaju.

371. Ptice prizivaju radost novoga dana, a potok svojim žuborenjem priča o vječnoj životnoj kretnji i neponovljivim trenucima.

372. Dobro je barem za kratko misliti o svojim snovima, jer se novi dan nezaustavljivo kreće u naše životne ure.

373. Probuditi svoje kontemplativno biće! Da, prije uobičajenih radnji.

374. Život ljudski nije samo kruta stvarnost jer duboko u sebi ćutimo mistiku pretakanja dana i noći.

375. Što bi bilo na kugli zemaljskoj da su kukci veći od ljudi? Nije teško zamisliti strah pred tim strašnim stvorovima.

376. Ponekad treba jasno izjaviti – tko smo.

377. Nije lako osjetiti svu svoju visinu i težinu; da se sami sebi pričinimo kao divovi, da budemo jedan veliki borac i nadasve – pobjednik.

378. Stadoh pred ogledalo i gledam sama sebe – ili to onaj gleda mene.

379. Snažni erotski zanos i neko bestežinsko stanje – poput lebdenja; potiče nas da podignemo ruke i poviknemo: ‘Ja sam heroj!’

380. Mnoge je stvari bolje raditi na prirodan način.

381. Nakon jedne vrlo rizične igre i uspjeha nakon velikog uloženog truda – ćutimo duboku slast pobjede.

382. Ponekad dobijemo ludu inspiraciju te shvatimo da ono što nam se upravo dogodilo nije puka slučajnost.

383. Pronaći životni smisao; otvoriti oči i smjelo zakoračiti u budućnost.

384. Ne treba ući u metafiziku dubine postanka da bismo shvatili: Da nema mušica ne bi bilo ni muholovaca.

385. Nekima je brak sve, za ženu i djecu žive, a nekima je to dodatno opterečenje jer smatraju da se tako ne mogu potpuno posvetiti svom životnom pozivu. Tko je u pravu? Svi su u pravu.

386. Nekoga žena (ili muškarac) upropasti, a nekoga usreći. Ali velika većina ljudi uopće ne razmišlja o tom riziku, već hrabro (ili ludo) stupaju u brak.

387. Ne možete nekom, tko je poseban, reći: ‘Kad bi svi bili ili radili kao ti, kako bi Svijet izgledao?’ Svijet će uvijek nekako izgledati.

388. Možda prema rezonu većine nečiji život izgleda besmislen, lud i izgubljen. Ali bitno je da je čovjek zadovoljan, ispunjen, radostan, smiren.

389. Nastojati ostvariti SAN O POTRAZI ZA SREĆOM. To je bit.

390. Ako želimo biti sretniji od nekog drugog, to nas ne može usrećiti.

391. Mnogi ljudi koji žive uobičajenim životom sretniji su od većine poznatih.

392. Sreću ponajprije moramo tražiti u SEBI i onda s tom srećom i druge usrećivati.

393. Vrlo je bitno i što želimo od svog života, jer netko je zadovoljan s malim stvarima, a za nekoga je to učmalost koja guši.

394. Ako sam sebi kažeš – bitno mi je živjeti skromno i samozatajno – teško ćeš postati poznata osoba, premda se i „malim“ ljudima mogu dogoditi „velike“ stvari. Ako sam sebi kažeš – ja ću biti netko i nešto, postoji velika mogućnost da to i postaneš.

395. Naučiti pjavati? Većina ljudi to može. No, bitno je to HTJETI.

396. Kada je čovjek dobro raspoložen onda pjeva. No, ponekad treba i pjevati da bi nam se popravilo raspoloženje.

397. Mnogi zanemaruju vrijednost pjesme i, općenito – glazbe.

398. Glazba je svugdje oko nas i u nama, samo treba znati i moći OSLUHNUTI.

399. Život nije samo gruba stvarnost koja se s nama igra. Život je i naša VLASTITA PJESMA.

400. Pjevajmo stoga, pjevajmo! Život je, u biti, JEDNA VELIKA IGRA!

             Nin, studeni 2014.

             Mirko Boyan Štulić