Dobra  vila  i  starci

Stari  Tome i žena mu Ana bili su siromašni ljudi, poput mnogih građana na ovom otočiću. Živjeli su od Tomine skromne mirovine, koju je zaslužio radeći cijeli radni vijek u ciglani kao običan radnik. Ana nikada nije radila u poduzeću ili na nekom državnom poslu, stala je doma, u njihovoj staroj kućici nedaleko centra mjesta i bavila se , poput većine supruga, raznim domaćinskim poslovima.

      Zajedno su obrađivali vrt, držali su ponešto stoke te su dosta vremena provodili u malom vinogradu koji je Tome naslijedio od oca. Imali su sina i kćer koji su se već odavno oženili i sa svojim obiteljima živjeli u glavnom gradu regije. No i oni su radili kao obični radnici, uvijek su bili u oskudici i nikako nisu mogli novčano pomagati svoje roditelje. Zapravo, mladima je trebala velika pomoć kako bi uspješno školovali svoju djecu.

      Jednog toplog rujanskog poslijepodneva stari Tome i žena mu Ana, u malenom čamcu uputili su se ka sredini zaljeva kako bi ulovili pokoju lignju i sipu. Budući da nisu imali motor, Tome je morao oko jedan sat veslati da bi prešli ta dva-tri kilometra od lučice do položaja gdje bi se moglo nešto uloviti. Premda je uskoro nastalo predivno predvečerje, kada se rumene boje neba prelijevaju tihom bonacom mora, starci su bili slabo raspoloženi. Za tih sporih nekoliko sati ulovili su samo tri malene sipe. Tome je i dalje lagano veslao, a Ana je sjedila na pramcu čamca te su tako povremeno trzali rukama kako bi se na skosavice zakačila još poneka sipa ili lignja.

      Dok su šutke promatrali ljepote pomorskog pejzaža, nadajući se da će prije nego što krenu doma uloviti barem još dvije ribe, odjednom je uvalom prostrujio lagodni lahor. Zatim se oko njihovog  starog drvenog čamca niotkuda stvorio maleni kovitlac, a na kraju i magleni oblačak.

      Lagana jeza prostrujila je staračkim leđima jer ovakvu igru prirode u svojim dugim životima još nisu vidjeli. Čudili su se ovoj nagloj promjeni vidljivosti, poskakivanju stotina sitnih riba iz mora i slavljeničkom pjevu nekoliko desetina galebova u visini. Da, sve je postalo nekako nadrealno, kao da su se odjednom našli u nekom filmskom kadru s posebnim efektima.

      Tada, iznenada, u čamcu se stvori jedna djevojčica!  Činilo se kao da ju je upravo donio taj neobični magleni oblačak. Ima anđeosko lice, dugu plavu kosu i vitko tijelo prekriveno dugom svilenom zelenkastom haljinom.

      Nakon početnog šoka i nekoliko sekundi šutnje, stari Tome začuđeno povikne:

      „Što je sad ovo?!“

      „Kakvo je ovo stvore?!“ gotovo istovremeno klikne Ana.

      Djevojčica koja izgleda kao da je upravo pala s neba, mahne rukama, smiri se i lijepim dječjim glasom kaže:

      „Ja sam Dobra vila i dolazim iz Dobre Doline. Tamošnji poglavari znaju za vas; kako ste dobri i pošteni ljudi, ali ste, eto, zbog nepovoljnih životnih okolnosti postali siromahi pa vama, vašoj djeci i unucima treba pomoć. Zbog toga su me tu poslali, da vam ispunim tri želje, koje god vi hoćete. Jer, vi ste to zaslužili!“

      Slušali su starci u čuđenju što im ova neobična djevojčica govori, a kad je prestala, Ana bez razmišljanja, gotovo instiktivno kaže:

      „Eh, da mi je sada uloviti jednu veliku lignju!“

      Čim je to izgovorila, Dobra vila zamahne čarobnim štapićem koji joj se iznenada stvorio u desnoj ruci te se za tren u čamcu, pored one tri sipice, stvori i jedna  velika lignja.

      Kad je stari Tome shvatio što se upravo pred njima dogodilo, razrogačio je oči, pustio vesla, podigao ruke i ljutito viknuo:

      „A nesretnice jedna! Što nisi poželjela novi  kajić i motor! Što nisi poželjela puno novca! Dabogda ti se ta lignja na glavu zalijepila!“

      Čim je to izgovorio, Dobra vila opet zamahne čarobnim štapićem pa se Ani na glavi umjesto kose stvori velika lignja. Počela je puhati, prskati crnilo, micati svojim dugačkim krakovima… Preplašena starica tada panično povikne:

      „U pomoć!! Kakvo je ovo čudovište?! Maknite mi ga s glave!“

      Čim je to izgovorila, Dobra vila po treći puta zanahne čarobnim štapićem. Za tren neobične lignje više nije bilo, a Ani se vrati njena kovrđava sijeda kosa.

      Tada Dobra vila mahne rukama, malo se nakloni i odjednom nestade u maglenom oblačku, jednako brzo kao što se i pojavila pred starcima. Potom hitro odleti u Dobru Dolinu kako bi poglavare izvijestila o ovom događaju te dobila novi zadatak.

      Starci su ostali zbunjeni, šutke promatrajući kako se maglica oko njih naglo podiže. Dok se užarena sunčeva kugla spuštala ka obzorju kako bi se utopila u more, stari Tome i njegova Ana gledali su se začuđeno u oči, uvidjevši da su upravo propustili životnu priliku, i da će i dalje, kao i cijeli život do sada – biti siromahi.